Odgoj u solidarnosti i za solidarnost

Načela odgoja u solidarnosti

Polazišta Odgoja u solidarnosti i za solidarnost

Program „Odgoj u solidarnosti i za solidarnost” određen je i u suglasju s nizom dokumenata i preporuka koji su obvezujući za sustave odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Svoje uporište ovaj program ima u humanističko-razvojnoj koncepciji izvan obiteljskog odgoja i obrazovanja, temeljenoj na ideji humanizma i na suvremenim znanstvenim spoznajama o osobitostima i zakonitostima razvoja djece i mladih. Ova koncepcija naglašava nužnost primjene demokratskih načela u odgoju te vrijednost demokratskih odnosa među ljudima s kojima je dijete u interakciji.

Također, program slijedi načela Nacionalnog okvirnog kurikuluma, Obrazovanja za održivi razvoj, Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava, Konvencije o pravima djeteta i Obrazovanja za demokratsko građanstvo, a utemeljen je i na filozofiji i nauku Katoličke crkve i Svetog pisma. U izradi programa primijenjen je kurikularni pristup.

Odgoj u solidarnosti i za solidarnost potrebno je shvaćati kao odgojna načelo u svim segmentima odgojnog djelovanja, bilo ono institucionalno (vrtić i škola) ili vaninstitucionalno (obitelj, župa, klubovi ili društvo). Naime, dijete je potrebno odgajati u okruženju i ozračju solidarnosti kako bi na temelju naučenog i osobno doživljenog bilo spremno djelovati na primjeren način – solidarizirati se i pomoći onima kojima je pomoć potrebna.

Značajno je naglasiti kako je program Odgoj u solidarnosti i za solidarnost trajan proces koji se temelji na:

  • cjelovitosti u pristupu djetetu/mladima uvažavajući sva područja njihova razvoja,
  • interdisciplinarnosti u pristupu sadržajima odgoja u i za solidarnost,
  • afirmaciji životnih vrijednosti, s posebnim naglaskom na humane i vjerske vrijednosti,
  • pozitivnim stavovima prema sebi, drugim osobama i okruženju,
  • načelima demokratičnosti, održivog razvoja i cjeloživotnog obrazovanja, uvjerenju kako je svaki
  • pojedinac odgovoran za kvalitetu odnosa s drugima te
  • uvjerenju da svaki pojedinac može doprinijeti kvaliteti osobnog života i života zajednice izabirući put milosrđa – solidarnosti.

Roditelji, kao primarni odgojitelji svoje djece, su temeljni čimbenik cjelokupnog razvoja pojedinca i zato djelovanje u području odgoja u solidarnosti i za solidarnost uključuje i rad s roditeljima, odnosno obitelji. Kako bi se osigurala uspješnost i kontinuitet u ovom području odgojnog djelovanja nužno je jačanje suradnje između ustanova i obitelji, kao i obitelji i lokalne zajednice.

Psihološka-pedagoška utemeljenost programa

Program Odgoja u solidarnosti i za solidarnost počiva na tri temeljna načela:

  1. načelo cjelovitosti,
  2. načelo odgovornosti (pojedinca i zajednice) i
  3. načelo važnosti konteksta u kojem se razvoj djeteta odvija.

Načelo cjelovitosti

Period rane i predškolske dobi, te rane školske dobi djece presudno je za razvoj dječje osobnosti,

posebice u segmentu izgradnje emocionalne stabilnosti, moralnosti i socijalnog identiteta. To je vrijeme kada dijete stvara svoju sliku svijeta, intenzivnije gradi i održava odnose s drugim osobama u svom okruženju, uči se komunikaciji koja unapređuje/ugrožava te odnose, postepeno osvješćuje svoje potrebe te prepoznaje i razumije potrebe drugih. lako je odgoj u solidarnosti i za solidarnost primarno usmjeren na socijalno-emocionalni razvoj djeteta, nužno se reflektira i na ostala razvojna područja (tjelesni, psihomotorni, kognitivni i duhovni). Stoga je načelo cjelovitosti polazna načelo odgoja u i za solidarnost.

 

Načelo odgovornosti (pojedinca i zajednice)

Smisao odgoja, kako onog obiteljskog tako i institucionalnog, jest omogućiti i poduprijeti dječji razvoj te osposobiti dijete za odgovorno ponašanje prema sebi, drugima i svijetu (kratkoročno i dugoročno). Stoga je uloga odraslih (roditelji, odgojitelja i učitelji) voditi dijete kroz proces razvoja te mu omogućiti činjenje izbora, ali i preuzimanje odgovornosti za učinjene izbore. Vođenje podrazumijeva praćenje i ohrabrivanje djeteta, koje je lišeno prisile, nagrade i kazne te ostala djelovanja odraslih koja su na dobrobit djeteta (aktivno slušanje, poštovanje, uvažavanje, prihvaćanje, omogućavanje prava na pogrešku, poštivanje djetetovih prava i sl.). Odgovornost zajednice (društva) jest osiguravati uvjete (političke odluke, osigurana egzistencija roditelja, prosperitet, demokracija, obrazovanje, poštivanje ljudskih prava i sl.) koji će omogućavati i podupirati odgovorno ponašanje djeteta/djece.

 

Načelo važnosti konteksta u kojem se razvoj djeteta odvija

Iz navedenog načela odgovornosti, proizlazi i treće načelo – važnosti konteksta (u užem i širem smislu) u kojem se odgoj u i za solidarnost odvija. Dijete koje je u obiteljskom, vrtićkom i školskom okruženju te u lokalnoj i široj zajednici spoznala i doživjela solidarna ponašanje odraslih moći će preuzeti i njihova uvjerenja, vrijednosti i obrasce ponašanja te se i samo tako ponašati. Dijete o zajednici uči živeći u njoj u stalnoj interakciji s drugim članovima zajednice.

Navedena načela ishodište su temeljnih postavki programa odgoja u solidarnosti i za solidarnost djece rane i predškolske te osnovnoškolske dobi:

  • svako dijete je jedinstvena i ima svoju osobnost, posebnosti, potrebe i prava,
  • dijete se razvija cjelovita, svojim individualnim tempom i odrasli tu činjenicu trebaju uvažavati,
  • dijete aktivno sudjeluje u procesu svog socijalnog razvoja te odrasli, stoga, trebaju primjenjivati pedagogiju uključivanja i preuzimanja odgovornosti,
  • o socijalnim odnosima dijete uči aktivno sudjelujući u životu zajednice, stječući individualno i grupno životno iskustvo,
  • okruženje i ozračje obiteljske zajednice i odgojna-obrazovne ustanove predstavlja oživotvorenje milosrdnosti. Dom i ustanova su mjesta gdje dijete doživljava, uči i prakticira vrijednosti milosrđa – solidarnosti i
  • kvalitetna suradnja i koordiniranost svih čimbenika (dijete, roditelji, odgajatelji, učitelji, lokalna zajednica i društvo) osiguravaju uspješnost odgoja u solidarnosti i za solidarnost.

Posebna pozornost, uvažavajući suvremene znanstvene spoznaje, u programu Odgoja u solidarnosti i za solidarnost djece rane i predškolske te osnovnoškolske dobi, posvećuje se moralnom i duhovnom razvoju djeteta. U ranoj i predškolskoj dobi dijete tek započinje razvoj socijalnih vještina, empatije te izgradnju sustava vrijednosti koje će odrastanjem u poticajnom odgojnom okruženju i uz poželjne modele identifikacije nastaviti unapređivati.

Kako dijete u razdoblju od četvrte do šeste godine života izgrađuje svoj moralni identitet, stavljajući u odnos sebe i druge, nužno je voditi ga u smjeru osvješćivanja i razumijevanja svojih i tuđih potreba, osjećaja, mišljenja i stavova. Također, dosljedni i pedagoški kompetentni odgojni postupci odraslih, omogućuju djetetu stjecanje spoznaja o pravilima važnim za skladno funkcioniranje zajednice (obitelj, skupina vršnjaka i odgojna-obrazovna ustanova). Ako dijete s pojedincima u zajednici, posebice odraslima, ostvaruje kvalitetne odnose i osjeća se sigurno, prihvaćena i poštovano dobrovoljno će prihvaćati i slijediti postavljena pravila.

Ciljevi i zadaće Odgoja u solidarnosti i za solidarnost

Dugoročni, odgojni cilj u području Odgoja u i za solidarnost je osposobiti dijete/učenika za prepoznavanje i uvažavanje vlastitih i tuđih potreba, poštivanje različitosti, građenje skrbnih odnosa s osobama iz svog okruženja te iniciranje i djelatno sudjelovanje u akcijama i aktivnostima koje moralno, materijalno i duhovno podižu razinu kvalitete življenja drugih osoba.

Težište programa Odgoja u i za solidarnost je na praktičnom djelovanju pojedinca, prihvaćanju vlastite odgovornosti i vlastitoj inicijativi u pokretanju akcija u okvirima primjerenim djeci rane i predškolske te osnovnoškolske dobi. Kako je riječ o dobi djece u kojoj su u velikoj mjeri oslonjena na odrasle (roditelje, odgojitelje i učitelje), izuzetno je značajno da ti odrasli u svoj svjetonazor i odgojna djelovanje uključe vrijednost kakva je solidarnost.

Odgojne zadaće koje će omogućiti ostvarenje dugoročno postavljenog cilja su sljedeće:

  • stjecanje osnovnih znanja i razvijanje pozitivnih stavova o sebi, drugima, prirodi, svijetu, međusobnoj povezanosti svih tih elemenata i neophodnim uvjetima za kvalitetan suživot te potrebi odgovornog ponašanja s ciljem ostvarivanja održivosti,
  • usvajanje i njegovanje temeljnih humanih i religijskih vrijednosti – život kao Božji dar, ljubav, pravda, poštenje, odanost, nenasilje, demokratičnost, solidarnost i kršćanska odgovornost, 
  • izgrađivanje i unapređivanje pozitivnih osobina ličnosti – pozitivna slika o sebi, samopouzdanje, samopoštovanje, samokontrola, (samo)procjena, suradnja, otvorenost i spremnost za učenje, kreativnost, odbacivanje predrasuda, inicijativnost, odgovornost itd., 
  • stjecanje i unapređivanje intelektualnih i socijalnih vještina – usvajanje novih spoznaja, rješavanje problema, suradnja, kvalitetna komunikacija, tolerancija, građenje, održavanje i unapređivanje odnosa i
  • prakticiranje stečenih znanja i vještina u svakodnevnom životu – u obiteljskom domu, vrtićkoj i razrednoj zajednici, lokalnoj zajednici i šire.

Navedene zadaće ostvaruju se u svim aktivnostima i svim okruženjima koja predstavljaju kontekst (obiteljski i institucijski) za djetetova učenje, pri čemu se posebna pozornost posvećuje kvaliteti interakcija među djecom te interakcijama djece i odraslih. Živeći u zajednici koju određuje i prožima duh kršćanske solidarnosti dijete se odgaja u solidarnosti i osposobljava za nju.

Odgojno-obrazovna područja i zadaće rada u pojedinim područjima

Program Odgoja u solidarnosti i za solidarnost kompatibilan je programu odgojno­ obrazovnog rada u ustanovama ranog i predškolskog odgoja te osnovnim školama, odnosno predstavlja jedan njegov dio. On ima za cilj skrenuti pozornost na važnost odgoja djece u solidarnosti i za solidarnost od najranije dobi te biti orijentacija odgojiteljima/učiteljima pri ostvarivanju odgojna-obrazovnih zadaća u ovom području.

Uvažavajući postavljeni cilj Odgoja u i za solidarnost te razvojne potrebe i mogućnosti djece/učenika određuju se četiri osnovna područja rada i, a to su:

JA područje – izgradnja pozitivnog identiteta

Odgojno djelovanje odraslih u ovom području usmjereno je na izgradnju i jačanje djetetove pozitivne slike o sebi te upoznavanje, osvještavanje i prihvaćanje vlastitih snaga i ograničenja.

Zadaće:

  • upoznavati, osvještavati, razumijevati i prihvaćati sebe kao jedinstvenu i neponovljivu osobu u svim područjima razvoja (tjelesni, kognitivni, socijalni, emocionalni i duhovni), 
  • upoznavati, osvještavati, razumijevati i prihvaćati sebe u odnosu na druge (izgradnja osobnog identiteta – nacionalnog, vjerskog, kulturnog i spolnog) i
  • upoznavati, osvještavati, razumijevati i prihvaćati sebe kao člana različitih zajednica (obitelj, vrtić, škola, klubovi i sl.) s različitim ulogama i odgovornostima.

JA i DRUGI područje – kvaliteta međuljudskih odnosa

Odgojna djelovanje odraslih usmjereno je na stjecanje i razvoj socijalnih kompetencija neophodnih za kvalitetan suživot djeteta u zajednici. Posebnu pozornost odrasli trebaju usmjeriti na osvještavanje i potrebu korištenja skrbnih navika u komunikaciji koje grade i unapređuju međuljudske odnose (slušanje, poštivanje, prihvaćanje, podržavanje, ohrabrivanje, pregovaranje itd.) koje i sami trebaju prakticirati u odnosu s djetetom.

Zadaće:

  • osvještavanje, razumijevanje i prihvaćanje jedinstvenosti drugih (izgled, ponašanje, potrebe i osjećaji)
  • osvještavanje, razumijevanje i prihvaćanje sličnosti i razlika među ljudima te razvijanje tolerancije prema različitostima (izgled, rasa, vjeroispovijest, jezik, kultura i sl.) i 
  • uspostavljanje, njegovanje i unapređivanje odnosa s drugima (skrbne navike u komunikaciji, asertivno ponašanje, verbalna i neverbalna ekspresija, empatija, kulturno ophođenje i solidarnost s potrebitima).

MI područje – biti član zajednice

Odgojna djelovanje odraslih usmjereno je na djetetovu percepciju zajednice kao poželjnog mjesta koje omogućava suživot svih živih bića i nežive prirode u njoj. Skladna zajednica osigurava razvoj potencijala svakog pojedinca. U njoj se poštuju pojedinčeva prava, a on sukladno svojim sposobnostima ispunjava dogovorene obveze. Nadalje, važno je djetetu/učeniku pomoći osvijestiti osobnu odgovornost za skladno funkcioniranje zajednice u kojoj živi i djeluje.

Zadaće:

  • osvijestiti nužnost mira, kvalitetnih odnosa i suradnje kao temeljnih pretpostavki kvalitetnog funkcioniranja zajednice,
  • razvijati empatičan stav prema svima u zajednici kojima je potrebna pomoć/potpora (moralna, financijska, duhovna itd.),
  • osvijestiti snage/prednosti svakog pojedinog djeteta kojima može pridonijeti kvaliteti života u zajednici,
  • poticati, razvijati i podržavati osjećaj pripadnosti zajednici i potrebu za djelatnim sudjelovanjem u cilju njena unapređenja i
  • poticati i razvijati dječju inicijativu u skrbi za druge u zajednici.

Područje: Svijet u kojem živimo

Odgojna djelovanje odraslih u ovom području usmjereno je na stjecanje osnovnih znanja o međusobnoj uzročno- posljedičnoj povezanosti svih i svega u svijetu te odgovornosti svakog pojedinca za djelovanje ili nedjelovanje koje može ugroziti taj svijet.

Zadaće:

  • osvještavanje i razumijevanje međuovisnosti svih živih bića (podjela uloga i odgovornosti na svim razinama (obitelj-svijet)),
  • osvještavanje i razumijevanje međuovisnosti svih živih bića (ljudi, biljke i životinje) te odnosa žive i nežive prirode (zaštita i briga za okoliš),
  • osvještavati potrebu odgovornog ponašanja prema prirodnim i društvenim resursima te kulturnim i civilizacijskim tečevinama,
  • uključivati djecu/učenike u aktivnosti i akcije Pokreta Milosrđa na lokalnoj i globalnoj razini 
  • upoznavati svijet, ljude, kulture, jezike itd. putem konkretnih aktivnosti Pokreta Milosrđa izvan granica Republike Hrvatske.

Strategije rada u području Odgoja u solidarnosti i za solidarnost

S obzirom na dob djece (rana, predškolska i osnovnoškolska) kojima je program Odgoja u solidarnosti i za solidarnost namijenjen, u primjeni ovog programa koriste se i specifične strategije te metode rada s djecom.

Polazišta ovog programa su sljedeća uvjerenja:

  • dijete/učenik se može osposobljavati za solidarna djelovanje jedino u zajednici (posebice obitelji i odgojna-obrazovnoj ustanovi) koja to načelo i sama slijedi,
  • odgojem u solidarnosti prožete su djetetove svakodnevne životne situacije i aktivnosti (rituali, ophođenje, igra, učenje i sl.) te dijete/učenik u njoj solidarna ponašanje i samo doživljava, tome svjedoči i u tom ozračju se odgaja,
  • moguće je i potrebno u oba odgojna konteksta – obitelji, a posebice u ustanovi – poticati i provoditi planirane i dobro organizirane akcije i aktivnosti u koje se dijete djelatna uključuje te stječe potrebna znanja i vještine, razvija stavove te usvaja vrijednosti.

U skladu s ovim načelima, u odgojno-obrazovnoj ustanovi potrebno je planirati poticaje i aktivnosti na razini:

  • odgojna-obrazovne skupine,
  • ustanove,
  • lokalne zajednice (i šire).

Kako suvremeni pristup izvan obiteljskom odgoju djece/učenika roditelje shvaća kao sastavni dio vrtićkog/školskog života te se potiče izgradnja partnerskih odnosa obitelji i ustanove, roditelje je nužno informirati i djelatna uključivati u ostvarenje svih planiranih aktivnosti i projekata na svim razinama.

Praćenje i (samo)vrednovanje odgojno-obrazovnog djelovanja odgojitelja/učitelja te (samo)vrednovanje ostalih čimbenika procesa

Kako se Odgoj u solidarnosti i za solidarnost shvaća kao trajan proces, tako je i vrednovanje ostvarenosti postavljenih ciljeva i zadaća kontinuirano. Vrednovanje i (samo)vrednovanje, a u odnosu na unaprijed dogovorene kriterije, čine kontinuirano odgojitelji/učitelji, uprava vrtića ili škole, roditelji i djeca te se o rezultatima međusobno informiraju. Na temelju dobivenih povratnih informacija, sudionici procesa (odgojitelji/učitelji, roditelji, uprava i djeca) dogovaraju strategiju razvoja i unapređenja programa.

Cilj (samo)vrednovanja jest unaprijediti razvoj i postignuća svakog pojedinog sudionika odgojna-obrazovnog procesa, procijeniti razinu ostvarenosti postavljenog cilja (u određenom vremenskom periodu), detektirati uspješnu praksu, strategije i metode rada, ali i moguće manjkavosti u radu, kako bi se pravodobno osvijestile i otklonile.

Kriteriji vrednovanja uspješnosti programa Odgoja u solidarnosti i za solidarnost proizlaze iz:

  • načela (cjelovitosti, odgovornosti i važnosti konteksta), općeg cilja (osposobiti dijete/učenika za prepoznavanje i uvažavanje vlastitih i tuđih potreba, poštivanje različitosti, građenje skrbnih odnosa s osobama iz svog okruženja te iniciranje i djelatna sudjelovanje u akcijama i aktivnostima koje moralno, materijalno i duhovno podižu razinu kvalitete življenja drugih osoba u zajednici), te
  • odgojnih zadaća (stjecanje osnovnih znanja i razvijanje pozitivnih stavova, usvajanje i njegovanje temeljnih humanih i religijskih vrijednosti, izgrađivanje i unapređivanje pozitivnih osobina ličnosti, stjecanje i unapređivanje intelektualnih i socijalnih vještina, prakticiranje stečenih znanja i vještina).

(Samo)vrednovanje i vrednovanje provodi se tijekom i/ili nakon određenog vremenskog razdoblja, ciklusa akcija, aktivnosti i projekata.

Kriteriji vrednovanja odnose se na:

  • okruženje i ozračje u zajednici
  • dinamiku i kvalitetu odnosa (odrasli – odrasli, odrasli – djeca i djeca međusobno) 
  • kvalitetu komunikacije, učestalost/odsutnost sukoba
  • pozitivne promjene u ponašanju pojedinog djeteta
  • usvojenost i aktivnu uporabu novih pojmova u području solidarnosti 
  • preuzimanje inicijative u poduzimanju akcija i aktivnosti
  • odgovorno ponašanje
  • interes, brigu i skrb za mlađe, potrebite i sl.
  • kvalitetu suradničkih odnosa među djecom i među odraslima 
  • kvalitetu odnosa s lokalnom i širom zajednicom.

Bilo bi poželjno da iza svake radionice bude vrednovanje od strane učenika i voditelja. Načini evaluacije za učenike nalaze se na kraju svake radionice. Voditelji mogu napraviti, nakon svakog susreta, procjenu rada grupe i zadovoljstvo svojim radom.