Uz blagdan sv. Lucije
Svjetlo stanuje u našim srcima
Prateći Adventski ciklus i kalendar liturgijske godine, u sklopu aktivnosti katoličkog vjerskog odgoja koji je integriran u rad Obrta za čuvanje djece Marijin izvor Dugo Selo, uoči blagdana Svete Lucije, nakon razgovora o svetici, posijana je i pšenica Božićnica.
Djeca se u aktivnosti uključuju sukladno svojoj dobi.
Razgovor o zrnu iz kojeg se rađa život u djeci potiče interes.
S neobičnom pažnjom u svoju posudicu stavljaju tlo, potom svoje zrnje koje pokrivaju „dekicom“ od zemlje.
Što nam sve treba da bi se u zrnu probudio život? Tko nam je sve to dao? Tko je sve stvorio? Treba li nam voda? Svjetlo? Može li zrno oživjeti ako je u hladnom mjestu?
Sve to, uspoređujemo i sa čovjekom. Kada naš život donosi plod? Kakvo naše srce mora biti da bi doneslo rod? Mogu li hladne riječi raspoložiti prijatelje oko nas, ili one tople ruše sve zidove? Tko o nama brine kao mi o zrnu? Tko nas je stvorio? Tko brine o nama osim naših zemaljskih roditelja, djedova i baka, te danonoćno budno pazi da naša mala klica izraste u jaku i snažnu i donese mnogostruke plodove?
Naš dragi Bog!
I na kraju nakon proslave blagdana Svetog Nikole, zasijali smo i pšenicu. Na dan Svete Lucije.
Tko je sveta Lucija na nas malene? Jesmo li mi sveti? Kako to možemo osjetiti? Može li se to vidjeti?
Sveti imaju svjetlo u srcu. Ono sjaji. I ja imam svjetlo u srcu. Kada pomažem mami i tetama u Obrtu to je svjetlo jače. Ako pomažem malima i ne ljutim se onda se još jače svijetli u srcu. Danas sam nakon doručka pomogla tetama pomesti ispod stola. Tete su bile sretne, a ja sam još više svjetlila – jer sam drugome pomogla.
Lara J.
Ja bi htjela svoju mamu, jer mi fali. Ali se i meni u srcu svijetli jer sam dobra i više ne plačem puno za mamom i pomažem svima i ne rušim im igračke.
Magdalena M.
Ja tako nekad mislim da bi htjela biti Marija. I da imam Isusa. Da Isusa čuvam svaki dan i da se s Njim igram i učim Ga sve. Dok tako mislim da bi ja bila Marija mama Isusova u meni se sve sjaji. I imam ono sjajno iznad glave što si nam rekla teta, ne znam kako se zove..!
Noemi B.
Misliš aurelolu?
Teta
Da. Aureolu. Ona je sjajna i kroz nju se vidi preko sunca.
Noemi B.
Da. Kad smo dobri onda smo sveti i kroz nas se vidi kao kroz onaj led preko kojeg smo gledali jučer prema suncu i vidjeli nebo i sjaj preko oblaka. Kako je to bilo super!
Lara J.
Ja ću zagrliti sve moje prijateljice danas. Da svi budemo svjetli!
Magdalena M.
Djeca se u šetnji prirodom, promatrajući sve stvoreno, na blagdan Sv. Lucije i bez poticaja svojih teta grle! I šire svjetlo i sveti su!
Budite kao djeca!
Ono što im uvijek još malo više razveseli lice je baka Marija, koja im uvijek s balkona kuće Zdenca baci bombone i medenjake! Radost je to i za nas i za nju!
Tako naš svaki dan postaje i sladak i svet !
